Nakon dugog puta u sjemenište sam došao 31.kolovoza u kasnim večernjim satima, to je bila nedjelja. Tu prvu večer sam upoznao i magistra Mirka Kemiveša koji mi je pokazao sobu.Nakon što sam vidio svoju sobu raspremio sam se i zaspao, Ujutro je me probudio zvuk zvona koji je me podsjetio da je vrijeme za ustajanje.
Kada je svanuo ponedjeljak išao sam na molitvu i doručak za doručkom sam upoznao ostale, fratre i sjemeništarce. Poslije svega toga sam otišao u školu i po prvi put vidio Varaždin u svom svjetlu.
Vratvši se iz škole stariji sjemeništarci su mi pokazali konvikt dnevnu sobu i učionicu i sve ostalo gdje bih trebao provesti nekoliko godina kao kandidat za svećeničku službu. Prvih nekoliko dana mi je bilo jako neobično bez moje obitelji i starih prijatelja ali sam s vremenom upoznao nove prijatelje i počeo se privikavati .
Svaki novi dan u tom prvom tjednu bila mi je nova spoznaja.
Pošto je završio prvi tjedan u sjemeništu, došla je subota i nedjelja, a ja sam imao iskustvo o životu u sjemeništu.
Kristian Perković