Da li i tebe Krist zove?

Razmišljaš li o duhovnom pozivu?

Živjeti u samostanu, u redovničkoj zajednici, za neke je ljude, može se reći čista nepoznanica tj. nešto sasvim novo i čudnovato. U današnjem svijetu u kojem ljudi nažalost žive otuđeni jedni od drugih, slijedeći samo svoje interese i gledajući samo na materijalno, gotovo je nezamislivo i “čudno” da više ljudi može na jednom mjestu, poput braće zajedno živjeti, djelovati te se međusobno poštivati i voljeti. Danas je “moderno” živjeti samostalno, u svom vlastitom svijetu, kao otok odvojen od svih drugih kao da oni ne postoje. Ali zašto bi bilo tako? Zar naš život nije vredniji da bude drugačije? Može i treba biti drugačiji?

Samo se jedan put u našem životu javlja onaj trenutak, kada na završetku osnovne ili srednje ili u srednjoj školi, a možda još i prije, malo zastanemo u svojoj životnoj svakodnevnoj jurnjavi, zamislimo se i razmislimo koji ćemo poziv izabrati, da se u njemu izgrađujemo i nađemo za svoj daljnji životni cilj. Želimo se upitati, prodrijeti u dubini naše duše, u tajnu našeg života. No, tajna života nije sva u našim rukama. Mi sebe same, pa i smisao onoga što činimo, spoznajemo prihvaćajući onoga iz čijih smo ruku proizašli - Boga. Po kršćanskom shvaćanju život je Božji dar i izraz njegove ljubavi. Poziv koji smo odabrali ili koji odabiremo slušajući svoj unutarnji glas, svoje sposobnosti, odraz je Božjeg plana s nama i najbolji način da ostvarimo naše poslanje. A pozivi, tj. zanimanja, su pak mnogostruka. Po svojem interesu, sklonostima i sposobnostima opredjeljujemo se da budemo; majstori, strojari, liječnici, profesori, mornari, slikari, trgovci, inžinjeri.... koliko ljudi, toliko želja i ćudi. Svako je zvanje dobro, ali je najvažnije da se svatko u svome odabiru snage i nađe sebe tj. da bude u tome zadovoljan i da s ljubavlju pristupa svome poslu i ljudima.

No, što je s Božjim pozivom, tj. duhovnim? Božja providnost je takva da Bog uvijek u svom spasiteljskom naumu s čovjekom između svih ljudi različitih zanimanja i ćudi potakne i pozove one koji bi svoj život željeli posvetiti samo njemu i njegovom spasiteljskom naumu s ljudima u svećeničkom i/ili redovničkom pozivu. Tako oni postaju Njegove duhovne ruke i noge, njegovi radnici na velikoj duhovnoj njivi tj. u spasenju svega svijeta. Danas su Bogu posvećene osobe mnogo više potrebnije nego li ikada prije.

No, jeste li ikad, onako udubljeni, u sebi razmišljali o svom životu, o pozivu i da li ste u dubini svoje duše otkrili neki tajanstveni glas koji vas je pozivao: “Pođi za mnom!”? Ako jeste, tada u istinu možete i trebate biti sretni jer ste u svojoj nutrini osjetili zov Dobrog Pastira. Tada je potrebno tako malo, još samo malo duhovne hrabrosti da bi Bogu rekli svoj “DA” i na taj se način odazvali Bogu - Dobrom Pastiru koji vas zove u svoju duhovnu službu!
I nakon tog trenutka, sve će krenuti svojim tokom, po Božjem planu....

Ako si u sebi osjetio da te Gospodin Bog zove u svećenički i/ili redovnički poziv, odvaži se! Ne boj se! I tebi sigurno govori Gospodin Dobri Pastir kao nekoć proroku Jeremiji: “Ne boj se, jer ja sam s tobom!” I Marija, majka svećenika i redovnika bit će uz tebe da te štiti i da ti pomaže.

BOG ZOVE.
KAKO SE ODAZVATI NJEGOVOM POZIVU?

Naš svijet danas treba ljude:
jednostavne, ponizne , skromne, srdačne.
Koji sa smješkom na licu idu kroz život.
Koji ne gube strpljivosti u životnim nevoljama.
Koji će znati tješiti i ljubiti.
Koji će zračiti svjetlost i radost...
Jer:
“Što su drugo sluge Božje nego
neke vrsti njegovi pjevači, koji treba da
razigravaju ljudska srca i
da ih potiču na duhovno veselje?”
Sv. Franjo Asiški

Budućnost pripada: ne bojažljivima nego - ODVAŽNIMA!

ŽELIO BIH BITI... A ŠTO TO...?

Sigurno već razmišljaš o svom budućem pozivu, tj. o nekom zvanju. “Sanjao si” da budeš inžinjer, profesor, liječnik, sportaš.... ili nešto drugo.
Osjećaš da ti je Bog dao darove da postaneš...? Još uvijek se nisi uspio odlučiti za neko zvanje.
Dvoumiš se!

A znaš li da Bog ravna i izborom Tvoga zvanja. On Ti pomaže da izabereš zvanje za koje te je planirao, daje Ti posebne sklonosti koje pomalo određuju Tvoje buduće zvanje, daje Ti želju da baš taj poziv prihvatiš. Zato kao kršćanin moli Gospodina da Ti pomogne izabrati pravo zvanje: koje Ti želiš i na koje Te Bog poziva.

JESI LI RAZMIŠLJAO O DUHOVNIM SKLONOSTIMA?
- Ideš li rado u Crkvu na sv. misu!
- Veseli li te posluživanje kod sv. oltara?

- Da li se rado moliš i čitaš duhovno štivo!
- Možda si kada poželio biti svećenik i/ili redovnik!
- Da li si kada čuo za primjer nečijeg svetog života?
- Možda si kada čuo za sv. Leopolda Mandića!
- Da li znaš tko je On bio!
- Jesi li se kada upitao: “Tko su to franjevci kapucini”?

- Da li si .....

Za Boga i brata čovjeka se isplati živjeti, pa i nešto zbog toga “žrtvovati”: roditeljski dom, svoju obitelj, neke svoje želje i ambicije, unaprijed možda zamišljene planove...

Svi Franjevci, a tako i franjevci-kapucini žive kao braća u zajednici, a svijet ih naziva fratrima jer riječ “fratar” znači “brat”. Oni zajednički rade, planiraju i zajedno mole...

Žive zajedno! Rade zajedno! Mole zajedno! Za-jedno:
Za Isusa Krista!

“Kako je milo kao braća zajedno živjeti” (Ps 133.1)

POČELA NOVA ŠKOLSKA GODINA 2007./2008.

Započela je nova školska godina u našem kapucinskom Centru. Ove godine je nastava počela 3. rujna 2007., u ponedjeljak. Dan prije, u nedjelju, došli smo u sjemenište nakon ljetnih praznika. (Jedino je još Jure Šarčević ostao kod kuće dan duže zbog polaganja vozačkog ispita kojega je uspješno iz drugog pokušaja položio i ovim putem mu čestitamo). Ove godine smo osmorica u sjemeništu. Strojarsku i prometnu školu u Varaždinu polaze Antonio Baketarić iz Rame (BiH), učenik 4.razreda ; Jure Šarčević iz Rame(BiH), učenik 4.razreda, Ilija Franjić iz Rame(BiH), učenik 4.razreda, Josip Lučić iz Jajca(BiH), učenik 3.razreda, Nikola Nikolić iz Rame(BiH), učenik 3.razreda, Nikola Burečić iz Rame(BiH), učenik 2.razreda i Ivan Šarčević iz Rame(BiH), učenik 2.razreda, te Stipe Kereta iz Zagreba, učenik 3.razreda koji pohađa I.gimnaziju u Varaždinu. Prethodni razred su s dobrim završili Ilija Franjić, Nikola Nikolić i Stipe Kereta. Antonio Baketarić, Josip Lučić, Nikola Burečić i Ivan Šarčević su prošli s vrlo dobrim, a Jure Šarčević s odličnim. Ove se godine nitko nije upisao u prve razrede, ali je novi učenik našeg sjemeništa Stipe Kereta koji nastavlja 3.razred u Varaždinu, a u sjemenište je nakon završena dva razreda Gimnazije u Zagrebu došao iz naše župe sv. Mihaela u Zagrebačkoj Dubravi. Kroz ova tri tjedna otkako je počela školska godina napravili smo već puno posla. Bili smo u berbi grožđa (čije plodove, nažalost ipak mi sjemeništarci nećemo uživati nakon što ono postane mlado vino). Uređivali smo i lićili sobe u konviktu u kojima boravimo. Kosili smo i čistili dvorišta gdje inaće većinu slobodnih popdneva provodimo igrajući nogomet. U našem malom samostanskom vinogradu i vočnjaku na Varaždin-bregu brali smo kruške sa fra Andrijom i jabuke sa fra Stjepanom. Ove godine su samo trojica učenika - maturanata poslijepodne u školi, a ostala petorica u jutarnjoj smjeni. Ove godine maturanti završavaju svoj boravak u sjemeništu pa se nadamo da će Bog i nekog od njih pozvati na redovnički život i da će se oni odazvati odlaskom u postulaturu. Ove godine nam je magistar fra Miljenko Vrabec, kao i prethodne dvije godine. Nadamo se da će ova školska godina biti uspješna, pa se svi skupa preporućamo u vaše molitve! Mir i dobro!

Stipe Kereta, 3. r.

Nogomet...

U slobodno vrijeme bavimo se sportom, najčešće nogometom. Ponekad napravimo i kućni "derbi", koji ima sve prateće sadržaje: dresove ekipa, publiku, video prijenos i nezaobilazne tv-komentatore, a komentatori jednog takovg "kućnog nogometnog spektakla" bili su sjemeništarci Josip i Ilija...

Održan ovogodišnji duhovni susret mladića

I ove je godine, od 26. do 28. lipnja po završetku školske godine u našem sjemeništu održan duhovni susret mladića, pod nazivom "Gospodine što želiš da učinim?" Sudjelovali su mladići od 6. do 8. razreda osnovne škole, ministranti, koji razmišljaju o duhovnom pozivu. Ove je godine sudjelovalo dvadesetak mladića koji su na susret pristigli iz Zagreba, Rijeke, Osijeka, Varaždina, Goričana i Kotoribe. Kroz tri dana druženja s braćom kapucinima u Varaždinu, kroz predavanja, molitvu, vjeronaučni kviz, filmski i sportski program, mladići su se mogli pobliže upoznati sa kapucinskim samostanom u varaždinu "iznutra", Redom manje braće kapucina, životom Sv. Franje,i životom i radom u sjemeništu. Bog sa svakim čovjekom ima svoj posebni plan, usmjeruje i ostvaruje njegov život, neke i poziva da ga na jedan posebni posvećeni naćin slijede, svakog pojedinog na različiti način, u što su se mladići mogli pobliže uvjeriti i kroz osobno svjedoćenje pojedine mlađe braće svećenika. Kratka predavanja o kapucinskom samostanu u Varaždinu, o povijesti Kapucinskog Reda, o životu sv. Franje, o duhovnom pozivu, molitvi i životu u sjemeništu održali su fra bono Zvonimir Šagi - župnik, fra Juro Šimić - tajnik Hrvatske kapucinske provincije, fra Josip Vizjak - župni kateheta u kapucinskom samostanu u Varaždinu, fra Mirko Kemiveš - gvardijan kapucinskog samostana u Varaždinu, fra Miljenko Vrabec - odgojitelj sjemeništaraca, i fra Ljubomir Maljur - mladomisnik. Kroz ovo vrijeme mladići koji su sudjelovali u susretu, predavači i organizatori susreta su međusobno stekli i nova iskustva, nova poznanstva i u doista ugodnom zajedništvu svojim prisustvom obogatili jedni druge. Zahvaljujemo svima koji su omogućili ovaj susret, braći svećenicima koji su dopratili mladiće na susret, te svim mladićima koji su se odazvali i sudjelovali u ovogodišnjem susretu. Svima želimo obilje božjeg blagoslova i mir i dobro!

Susret redovničkih sjemeništaraca od 25. 27. svibnja u Vukovaru

Već se tradicionalno pri kraju svake školske godine održava susret redovničkih sjemeništaraca. Ove je godine susret redovničkih sjemeništaraca održan od 25. do 27. svibnja 2007. god. u Vukovaru, a domaćin je bila franjevačka provincija Sv. Čirila i Metoda.

U petak, 25. svibnja, susret je započeo u 13,00 sati ispred zagrebačke katedrale zajedničkim polaskom autobusom u Vukovar. U Borovo Naselje smo stigli oko 17.00 sati.
Tu smo se okupili u potpunom broju, pridružili su nam se sjemeništarci franjevačkih sjemeništa iz Visokog i Sinja, i oko 17.30 razmjestili smo se po sobama u motelu. U 20.00 sati i službeno smo zapoćeli ovogodišnji susret redovničkih sjemeništaraca večernjom molitvom u crkvi Gospe Fatimske u Borovu Naslju. Tu nam je domaći župnik ukratko govorio o povijesti te župe, o njezinim ratnim stradanjima i o čudotvornom Gospinom kipu koji je pronađen neoštećen ispod ruševina crkve nekoliko godina nakon rata. Poslje ovog kratkog predavanja, u crkvenoj dvorani s početkom oko 9,00 sati imali smo međusobno upoznavanje i prestavljanje sjemeništaraca iz različitih sjemeništa.

Na susretu redovničkih sjemeništaraca bilo nas je oko 80.
Došli smo iz svih krajeva:
1. Franjevački sjemeništarci: Visoko, Sinj,Zagreb-Kaptol
2. Karmelićani – Zagreb
3. Konventualci – Zagreb Sv. Duh
4. Salezijanci – Zagreb
5. Trećoredci – Zagreb
6. Kapucini – Varaždin

Prilikom predstavljanja sjemeništa moglo se vidjeti mnogo lijepih prezentacija, filmova, malih predstava, pa čak i crtića, koje su sjemeništarci sami pripremili. Nakon prestavljanja održano je izvlačenje parova ekipa za sutrašnji malonogometni turnir. Nakon izvlačenja pošli smo u motel na počinak.

Novo jutro u Vukovaru osvanulo je u subotu 26. svibnja. Ustali smo u 7.00. sati, a u 8.30 molili smo jutarnju molitvu iz Božanskog Časoslova u franjevačkoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru. Nakon molitve u dvorani pastoralnog centra pogledali smo kratki film o zbivanjima u Vukovaru , a nakon njega poslušali smo kratko predavanje koje nam je održao franjevac, a govorio je o važnosti i lijepoti, ali i teškoći dostojnog življenja duhovnog poziva u današnjem svijetu. U 9,30 sati pošli smo u razgledavanje Vukovara: najupečatljivije je bilo u bolnici, zatim smo bili u novom memorijalnom centru na Ovčari, a onda i na groblju branitelja.
Oko 11.45. pošli smo u motel na ručak, a poslije ručka započelo je ono najdraže za nas - malonogometni turnir. Na tom turniru prvo mjesto su osvojili sjemeništarci Kapucini. Nakon turnira pošli smo u Ilok gdje smo sudjelovali na večernjoj misi. Poslije mise razgledali smo franjevački samostan i njegov muzej. U 20.00. fratri su nam priredili večeru , a za vrijeme večere kapucini su dobili svoju nagradu za osvojeno prvo mjesto u malonogometnom turniru. Nakon večere uslijedila je rekreacija i druženje. Uvećer, oko 21,30 pošli smo prema Vukovaru (natrag u motel u Borovu Naselju) na počinak.

I još jedno novo jutro u nedjelju 27. svibnja u Vukovaru je osvanulo vedro i sunčano. I opet smo ustali u 7,00 a nakon doručka pošli smo do križa na Dunavu, tu smo molili jutarnju molitvu, a zatim smo pošli u gradski muzej i u centar grada.

U 11.00. u franjevačkoj crkvi Sv. Filipa i Jakova u Vukovaru sudjelovali smo u nedjeljnoj sv. misi s mladima. Bio je blagdan Duhova. Misu je predvodio i propovijedao fra Miljenko Vrabec, odgojitelj kapucinskih sjemeništaraca iz Varaždina. Poslije mise pošli smo nazad (u Borovo Naselje) na ručak i spremanje za polazak kućama.

Na povratku iz Vukovara posjetili smo Đakovačku katedralu, tamo nas je pozvao u goste mons. Marin Srakić, biskup Đakovačko-srijemski.
Razgledali smo Đakovačku katedralu i duže se zadržali u ugodnom razgovoru s biskupom i razgledavanju biskupskog dvora, a potom smo pošli ispred katedrale da bi se fotografirali zajedno s biskupom. Posjetili smo i biskupsko bogoslovno sjemenište, koje se nalazi preko puta katedrale, gdje smo doznali nešto o njegovoj povijesti i razgledali njegove prostorije i kapelu, a zatim su nas bogoslovi u kantini sjemeništa počastili osvježavajućim napicima, te smo se neko vrijeme zadržali u druženju.

Na kraju susreta, poslijepodne oko 16 sati uslijedio je povratak u Zagreb. Na autobusnom kolodvoru u Zagrebu smo se pozdravili i rastali jedni od drugih.

Nikola Burečić

Radovi u konviktu i samostanu

Svakim je danom sve toplije, ljeto nam se polako ali sigurno približava, pa i radovi obnove nekih dijelova samostana i sjemeništa planirani za ovu godinu napreduju, a sjemeništarci zdušno u tome i pomažu. Načinjene su nove garaže i betoniran je dio samostanskog dvorišta kraj vrta, sjemeništarci su uredili terasu na zgradi sjemeništa i dvorište ispred nje, betoniran je i samostanski podrum, obojeno je nadsvođenje terase u "kvadratu" samostana.....

Još je mnogo toga u planu, a nadamo se da će se i do kraja ove godine svi planovi i ostvariti...

"Marcelino, kruh i vino" - film

Jedne hladne zimske noći jedna je žena pred samostanskim vratima ostavila novorođenće. Malenog dječačića su najprije opazile domače životinje, a ujutro i fratri iz samostana. Gvardian (brat superior) je braći zapovijedio da moraju potražiti roditelje malenog dječačića, ili ga dati u svratište. Tako su se braća franjevci iz samostana uputili u obližnje mjesto, a tamo ih je župan uputio kovaču i njegovoj ženi. No braća malenog dječačića ne žele prepustiti bezosječajnim hraniteljima i odnose ga natrag u samostan. Tamo ga krste i daju mu ime Marcelino. Mali Marcelino kao dječačić na samostanskom tavanu otkriva Isusa na križu, i Marcelino, ne znajući još tko je to, sažali se nad njim i njegovoj muci, obečaje mu da će mu svaki dan donositi hranu - kruh i vino. I tako je maleni Marcelino svaki dan iz samostanske ostave "krao" kruh i vino i donosio ga Isusu na križu. Isus s križa s njime razgovara, grli ga i naposlijetku prihvača u svoje Kraljevstvo, u kojem je maleni Marcelino tako silno želio vidjeti svoju majku, koja ga je napustila... Ubrzo će se o golemom čudu koje se svakog dana odvija na njihovom samostanskom tavanu osvjedočiti i sami fratri.....

Isjećke iz ovoga filma možete pregledavati na našoj stranici.

Novo - video sadržaji na stranici!

Od danas na našoj stranici možete pregledavati video isječke iz (za sad) dva odlična filma, "Brat sunce i sestrica mjesec" i filma "Marcelino, kruh i vino"

POVRATAK PRIRODI!

LIPANJ, 2006.

Školska godina je završila, školske brige i obaveze također, slijedi vrijeme u kojem se sjemeništarci mogu posvetiti onome u čemu se najbolje osjećaju, odmoru!

No, i u vrijeme odmora nije baš da se ne mora ništa raditi. Tako su sjemeništarci nakon zvršetka redovite nastave 14. lipnja, do kraja ovog mjeseca morali još odraditi praksu koju im propisuje srednja Strojarska i preometna škola, pa su se tako posvetili učenju majstorija oko servisiranja automobila u autokući Špoljarić, a ostali su pomagali u različitim ljetnim poslovima, uređenju sjemenišne zgrade i okoliša, održavanju vrta, košenju trave u samostanskom vočnjaku...

I naravno, kad se tako zdušno povratite prirodi, ona ne ostaje ravnodušna, već vas zna podariti i obradovati i kojim iznenađenjem. Upravo je takvo iznenađenje čekalo naše sjemeništarce u visokoj travi samostanskog vinograda na Varaždin-bregu. Maleno lane, staro možda tek par dana, a uskoro se pojavila i njegova majka, predosjećajuči da se maleni možda nalazi u kakvoj opasnosti. No lane se, spašeno pred oštrom kosom kojom je hrabro zamahivao po visokoj i tvrdoj travi naš brat, fra Stjepan Pucak, nalazilo u sigurnim rukama sjemeništaraca Tadeja i Tonija...

KRAJ ŠKOLSKE GODINE 2005./06.

16. lipnja, 2006.

14. lipnja 2006. godine završila je još jedna školska godina u našemu Centru, koju smo, vjerujem, uspješno priveli kraju. Kroz ovu školsku godinu u našemu Centru odvijalo se mnogo različitih događaja vezanih uz srednjoškolsko obrazovanje, odgoj, duhovni život, različite aktivnosti naših đaka u samostanu i Provinciji vezanih uz pastoral zvanja.

Kroz ovu školsku godinu u našem Centru boravili su i odgajali se 8. naših đaka – sjemeništaraca. Svi su pohađali nastavu u srednjoj Strojarskoj i prometnoj školi u Varaždinu. Što se škole tiće, na kraju školske godine postigli su slijedeći uspjeh: Nikola Nikolić, rodom iz Rame, učenik 1. razreda postigao je dobar (3) uspjeh, Josip Lučić, rodom iz Jajca, učenik 1. razreda postigao je vrlo dobar uspjeh (4 ), Ilija Franjić, rodom iz Rame, učenik 2. razreda, postigao je dobar (3) uspjeh. Antonio Baketarić, rodom iz Rame, učenik 2. razreda postigao je vrlo dobar uspjeh (4), Jure Šarčević, rodom iz Rame, učenik 2. razreda, postigao je vrlo dobar uspjeh (4). Mato Šarčević, rodom iz Rame, učenik 3. razreda, postigao je vrlo dobar uspjeh (4), Tomislav Ćuk, rodom iz Rame, učenik 3. razreda, postigao je vrlo dobar uspjeh (4), Tadej Fabić, rodom iz Kotoribe, učenik 3. razreda, postigao je dobar uspjeh (3) Kroz ovu školsku godinu kroz odgojni plan i program željeli smo naše odgojne smjernice više usmjeriti kako bi poboljšali zalaganje u školskim obavezama naših đaka, a također i u njihovom osobnom duhovnom životu, kako bi ustrajali u odabiru redovničkog i svećeničkog poziva, za kojeg su se odlućili. Tako ih je uz odgojitelja i cijela odgojna zajednica više poticala na osobnu izgradnju, duhovni život, duhovno štivo, izgradnju za zajedništvo, osobnu molitvu i zajedničku molitvu časoslova, te izvršavanje samostanskih obaveza i dužnosti, posebno one najmlađe, koji su sve ovo po prvi puta morali naučiti, a od početka godine su sve radosno prihvačali i aktivno se uključivali u sve dijelove zajedničkog života i rada. Tako su se naši učenici prvog razreda u svemu dobro uklopili i mislim da s njihovim uspjehom možemo biti vrlo zadovoljni.

Đaci su se se aktivno ukljućivali i u liturgiji. U zajedništvu sa ostalom samostanskom braćom đaci su sudjelovali u svakodnevnoj zajedničkoj molitvi časoslova, uvećer sa magistrom u kapeli Konvikta u molitvi povečerja, a subotom u predmoljenju krunice u Crkvi. Redovito su ministrirali na svim nedjeljnim i blagdanskim misama, a također i popodnevnim sprovodnim misama u tjednu. Tadej Fabić i Jure Šarćević vršili su službu sakristana. Svake nedjelje u popodnevnim satima đaci su sa svojim magistrom posjećivali bolesnike u „Centru za rehabilitaciju Varaždin– domu Lekić“ gdje su ministrirali na nedjeljnoj sv. misi za štičenike Centra. Po pozivu tajnika Varaždinske biskupije, naši đaci su ministrirali i na svečanim misama u Varaždinskoj katedrali. Uz školske obaveze, koje su bile na prvom mjestu, zajedno sa mladima naše župe sudjelovali su u srednjoškolskom vjeronauku, kojeg slijedeće godine treba nastojati bolje osmisliti, a s mladima koji pohađaju taj vjeronauk, sa odgojiteljem i članovima našeg bratstva Franjevačkog trećeg reda pripremili su i nekoliko klanjanja i molitvenih bdijenja, u velikom tjednu, pred nedjelju Dobrog Pastira i pred blagdan Duhova, koja su se održala u molitvi zajedno sa vjernicima u našoj crkvi. Nekoliko su puta naši sjemeništarci s magistrom sudjelovali u duhovnim susretima za mlade Varaždinske biskupije, u Puli na nacionalnom susretu katoličke mladeži, te na susretu sjemeništaraca u Glavotoku na otoku Krku. Sudjelovali smo i na našim provincijskim „Danima redovničkih zvanja“ u Kotoribi, Osijeku i Splitu, zajedno s našim novacima i bogoslovima. Pojedini naši đaci bili su uključeni i u školske sportske ekipe iz stolnog tenisa i nogometa. Zajedno s odgojiteljem naši su đaci imali i vlastite satove vjeronauka ili duhovnog susreta.

Kroz mjesec ožujak naša braća iz Provincije i samostana održala su za naše sjemeništarce duhovne susrete na teme iz franjevaštva, a poslijednji susret i svojevrsnu „vizitaciju“ našeg Centra održao je Provincijal. U ove aktivnosti đaci su se aktivno uključivali, kako je za koju aktivnost tko pokazivao veću želju i volju. Tako se pokazalo da nekima više leži liturgija, drugima pak duhovni susreti, a trećima sportske aktivnosti. Također se s nekim đacima pokušalo u poučavanju pjevanja i sviranja gitare, ali zbog nastojanja u poticanju zalaganja u školskim obavezama, kako ove poduke nebi bile na uštrb učenju, kako se pokazalo, one su odgođene za slijedeću godinu.

Uz sve ovo navedeno, iako su pokazali određeni stupanj napredka, našim đacima, prema mišljenju cijele odgojne zajednice, predstoji u slijedećoj školskoj godini još više napredovati u duhovnom životu, revnijem izvršavanju školskih i kućnih obaveza, te u izgrađivanju zajedništva i kulturnog ponašanja jednih prema drugima.

Od poteškoća koje smo u životu i radu kroz ovu cijelu školsku godinu imali treba prije svega napomenuti one s infrastrukturom naše zgrade sjemeništa, u kojoj su se zbog dotrajalosti pojavili problemi u sanitarnim prostorijama (kupaonice, wc, konoba) Za sada su popravljene samo neke najnužnije stvari i kritičnija oštećenja, a one manje zahtjevne djelove zgrade (okučnica, ograde, predvorje, sobe, kapela) obnavljali su i uređivali sami sjemeništarci sa svojim magistrom. Nadamo se, i molimo, da će nam se prije poćetka slijedeće školske godine naša varaždinska samostanska uprava i Ekonomsko vijeće naše Provincije smilovati i pomoći nam da se ove prostorije urede i tako napokon kvalitetno otklone navedene poteškoće. Zahvaljujemo svoj braći u našem Kapucinskom samostanu u Varaždinu, Provincijalu i provincijalnoj upravi i braći u Provinciji koja su kroz ovu godinu svojim radom, zalaganjem i molitvama nesebićno pomagala i održavala rad našeg Centra i time odgoja naših sjemeništaraca, a svi se skupa, zajedno s novim kandidatima koji će doći najesen (njih četvorica, koji su upisani u Srednju strojarsku i prometnu školu u Varaždinu, u smjeru Računalni strojarski tehničar), preporućamo u vaše molitve za slijedeću školsku godinu. Sve vas pozdravljaju naši sjemeništarci s odgojiteljem i želimo Vam mir i dobro!

DUHOVNI SUSRET MLADIĆA

18. - 20. travnja, 2006.

U organizaciji Povjerenstva za pastoral duhovnih zvanja, i Centra za odgoj pripravnika naše Provincije, kao i svake godine do sada, i ove godine je u našemu Centru u Varaždinu održan „Duhovni susret mladića – otvorena vrata sjemeništa i samostana“ za mladiće iz osnovne škole (6., 7., i 8. razred), a koji razmišljaju o svom opredjeljenju za duhovni poziv. Za razliku od prijašnjih godina, susret je ove godine organiziran ranije, ne po završetku školske godine, kako je to do sada bilo ustaljeno, već nakon Uskrsa, u Uskrsnom tjednu, a tako će biti i narednih godina. Susret je započeo 18. travnja u podne, održavao se 19. travnja i završio 20. travnja zajedničkom sv. misom u 11:00 sati koju je predvodio Provincijal, fra Ivica Petanjak.

U ovogodišnjem susretu sudjelovalo je 22 mladića iz župa Vidovec i Sv. Ilija (kraj Varaždina), iz samog grada Varaždina, te iz Kotoribe, župe Sv. Leopolda Mandića u Osijeku, i Sv. Mihaela arkanđela u Zagrebačkoj Dubravi.

Kroz tri dana boravka u našem Centru i samostanu, u kontaktu sa, gvardijanom fra Mirkom Kemivešom i župnikom fra Bonom Šagijem, sa predavačima fra Romeom Košćakom i fra Jurom Šimićem, sa voditeljem Centra fra Miljenkom Vrabec i sjemeništarcem Tadejom Fabićem koji je pomagao u susretu, i ostalom samostanskom braćom; u zajedničkom druženju, molitvi, sv. misi i razmatranjima o duhovnom pozivu, te sportskim druženjima, mladići su ukratko mogli pobliže upoznati našu redovničku zajednicu, naš način života, i naš odgojni Centar, te razmišljati o svome duhovnom pozivu.

Prvoga dana susreta, sa životom sv. Franje Asiškog i Redom manje braće kapucina, mladiće je upoznao tajnik za zvanja, fra Juro, a sa životom i radom našega Centra za odgoj pripravnika mladiće je upoznao fra Miljenko. Slijedećeg dana cjelojutarnji duhovni rad „Mladić pred izborom duhovnog poziva“ održao je fra Romeo. Zajedno s njim i ostalim predavačima uz izneseno izlaganje u zajedničkom i osobnom radu, te u zajedničkoj podnevnoj molitvi za dar duhovnog poziva koju su sami mladići, sudionici susreta, kreirali, mladići su mogli još više produbiti i spoznati svoja razmišljanja o duhovnom pozivu. Poslije podne je održano sportsko natjecanje u nogometu, a potom obilazak kulturnih i religioznih znamenitosti grada Varaždina. Slijedečeg dana u jutarnjim satima održan je mali vjeronaučni kviz u kojem su sudionici ovog susreta imali priliku međusobno provjeriti i produbiti svoja vjeronaučna znanja. Susret je završio zajedničkom sv. misom u podne, za duhovna zvanja, koju je predvodio i nadahnuto propovijedao provincijal, fra Ivica Petanjak. Svakog dana susreta mladići su bili zajedno sa ostalim vjernicima na zajedničkoj molitvi krunice i večernjoj sv. misi koju je predvodio župnik, fra Bono Zvonimir Šagi, te mladićima tumaćio Božju Riječ, Večer prvoga dana susreta bila je popračena filmom o sv. Franji Asiškom – „Brat sunce i sestrica mjesec“, a druga večer multimedijalnim prezentacijama svog života i rada u sjemeništu, koje su za ovaj susret načinili sami sjemeništarci.
Galerija fotografija

FRANJEVAČKI MJESEC OŽUJAK

ožujak 2006

Kako u mjesecu ožujku, točnije 19. ožujka, pada blagdan Sv. Josipa zaručnika Blažene Djevice

Marije, a zaštitnika našeg Konvikta – Centra za odgoj pripravnika, odlučili smo od ove godine redovito cijeli mjesec ožujak više posvetiti duhovnoj formaciji naših odgajanika, a sam blagdan zaštitnika našeg Centra malo svečanije obilježiti. Svake subote u mjesecu održan je duhovni susret sa našim sjemeništarcima kojega je pripremio i vodio pojedini istaknuti brat iz naše Provincije.

Tako je 4. ožujka susret na temu „Sv. Franjo Asiški – utemeljitelj našega bratskog života“ održao gvardijan našeg Varaždinskog samostana, fra Mirko Kemiveš. U njemu je nastojao kroz životopis Sv. Franje našim odgajanicima više približiti njegov lik, koji je uvijek jednako aktualan, kako u svome vremenu, tako i danas.

U subotu, 11. ožujka susret na temu „Kad mi je Gospodin dao braću…“ o počecima franjevačkog pokreta, trebao je održati fra Romeo Košćak, odgojitelj novaka, no on zbog izvanrednih zimskih vremenskih neprilika nije uspio doći iz Rijeke do Varaždina.

18. ožujka susret na temu „Opomene sv. Franje – kako je Sv. Franjo poučavao svoju braću“ održao je župnik naše župe Sv. Vida u Varaždinu, fra Bono Zvonimir Šagi. On je u sažetom, a ipak iscrpnom izlaganju osvjetlio našim sjemeništarcima kako je sv. Franjo svima onima koji bi htjeli slijediti Krista ostavio primjer života i redovničkog nasljedovanja u svojim kratkim nagovorima koje nazivamo Opomene. Potom je nastojao osvijetliti olakšice ili pak poteškoće u našem današnjem nasljedovanju Krista po primjeru Sv. Franje, te nas potaknuo na razmišljanje je li taj put nasljedovanja zaista naš vodeći životni put ili samo usput.

Na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka, zahvalili smo Bogu na svim primljenim milostima i nebeskoj zaštiti Sv. Josipa, molili smo za sve dobročinitelje našega Centra, i za duhovna zvanja, a imendan su u našem samostanu slavili fra Josip Vizjak –župni vikar, fra Josip Patrčević - samostanski ekonom, i Josip Lučić – sjemeništarac.

Naš Centar i odgojnu zajednicu 24. ožujka posjetio je provincijal fra Ivica Petanjak, (koji je inaće prema svom programu posjetio u ovom mjesecu i sve ostale odgojne zajednice), te je sa svakim našim odgajanikom, njihovim odgojiteljem, i svakim bratom odgojne samostanske zajednice osobno razgovarao.

Ovim mjesecom posebne duhovne formacije željeli smo u našem Centru našim odgajanicima približiti samog Sv. Franju, te po njegovom primjeru put našega života za koji se odgajamo: u kojem nam Isus Krist treba biti uzor, Evanđelje vođa, Crkva Majka, a Pravilo zakon života. Učimo se životu u bratstvu, malenosti; molitva, čistoća, siromaštvo, poslušnost, život s Bogom, ljubav prema Majci Božjoj, prema svim ljudima i prema svim stvorenjima trebaju biti na važnom mjestu našega života, a naše odgojne ustanove trebaju biti početak takvog našeg životnog puta. Svi se zato, koji se nalazimo u odgoju, i odgojitelji i odgajanici zajedno, preporučamo u Vaše molitve, kako bismo uz Božju pomoć u tom putu uspjeli.